Nogometni trener

18.03.2009., srijeda

SuperLeague - nogometni NBA?

- 21:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.03.2009., nedjelja

Ruska Premier liga

Ovog je vikenda s natjecanjem započela šesta po jačini europska nogometna liga, ruska Premier League. Liga za koju mnogi u glas govore: „liga koja najbrže napreduje“ što i nije čudno s obzirom na kapital koji se ulaže posljednjih godina u ruske nogometne klubove. Ali ulaganja se polako vraćaju s dobrim rezultatima. Ruski klubovi danas predstavljaju važnu pojavu na euro sceni o čemu najbolje svjedoče dva trofeja UEFA Cup-a (Zenit 2007-08, CSKA Moscow 2004-05) u posljednjih nekoliko godina. Ruska je liga trenutno 6. euro liga (ispred nje su samo lige petice), što je u odnosu na prošlu godinu napredak za 3 mjesta. Naslov ove godine brani Rubin iz Kazana, momčad našega bivšeg reprezentativca Stjepana Tomasa koju predvode dva „veterana“, Sergey Rebrov, Shevchenkov partner iz napada još iz vremena kad je Dynamo K rušio Barcelonu na Nou Campu, zatim kapetan Sergey Semak, te turski internacionalac Karadeniz. Vidljivo je da oni nisu momčad prepuna velikih zvijezda, ali naslov su lani osvojili već par kola prije kraja a i ove su godine čvrsto krenuli u obranu svojeg prvog ruskog trofeja. Inače, Rubin iz Kazana je momčad koja je u svojoj povijesti igrala u 2. ligi (1966) da bi do 1991. godine dogurala čak do 4.lige. U najjačoj su ruskoj diviziji od 2003. godine, a u kupu im je najbolji rezultat četvrtfinale (1998.). Financijski, a samim tim i igrački, najbolji ruski klubovi su CSKA i Lokomotiv iz Moskve, te Zenit iz Saint Petersburga. Oni su najveći favoriti i ove sezone. No, gledano kroz povijest ove lige (od raspada Sovjetskog saveza ovo će biti 18. sezona) najviše naslova, čak 9, a i ukupno najviše bodova, ima Spartak Moskva. Jedini klubovi koji su nastupali u svim izdanjima najjače ruske lige su moskovski CSKA, Spartak, Dinamo i Lokomotiv te Krylya Sovetov Samara. Najveće igračke zvijezde ove lige dolaze iz dva najbogatija kluba. Iz Zenita su to Danny–20mil €, Timoschuk–20, Anyukov-10, Denisov-9, Fernando Meira-8, a iz CSKA Moskve Vagner Love (najvjerojatnije buduće pojačanje Chelsea)-22, Zhirkov-20, Akinfeev-17, Krasić-12, Ignashevich te dva brata Berezutski. To su još mnogi igrači, boljim poznavateljima nogometa poznati Odemwingie i Bilyaletdinov iz Lokomotiv Moskve, Pletikosa, Bystrov i Saenko iz Spartaka Moskve i mnogi drugi. Bit će zanimljivo i na trenerskim klupama gdje će svoje obračune voditi Zico, Kobelev, Michael Laudrup i Dick Advocaat. Rezultati prvog kola: Amkar Perm – FK Rostov 0-0 Dynamo M – FK Moskva 1-0 Lokomotiv M – Khimki 1-1 Rubin Kazan – Kuban krasnodar 3-0 Spartak M – Zenit 1-1 Tom Tomsk – Krylya Samara 0-1 S. Ramenskoe – CSKA 0-3 Terek Grozny – Spartak Nalchik 1-0

- 19:02 - Komentari (17) - Isprintaj - #

04.03.2009., srijeda

Copa Libertadores

Copa Libertadores je uz UEFA-ine Champions League i Euroleague (još uvijek UEFA Cup), najpoznatije klupsko nogometno natjecanje na svijetu. Najlakše bi ga bilo opisati kao južnoameričku Ligu prvaka, pandan nama puno poznatijom Ligi prvaka. Natjecanje je pod ingerencijom CONMEBOL-a, krovne južnoameričke nogometne organizacije. Pobjednik natjecanja predstavlja Južnu Ameriku na godišnjem skupu najboljih nogometnih klubova svijeta, na FIFA Club World Cup. Teško je reći zbog čega ovo natjecanje nije više zastupljeno u medijima. Atraktivnost igre, slavna imena klubova, pa i ostali čimbenici koji utječu na gledanost nogometa ne zaostaju puno za euro natjecanjima. Očito da promotivne djelatnosti u J. Americi za razliku od Europe nisu tako dobro odrađene, dok Liga prvaka svake godine okreće ogroman novac, Copa Libertadores ipak na tom području dosta zaostaje. No, po kvaliteti, barem gledajući one najuspješnije klubove i njihove susrete s istim takvim europskim, ne zaostaju puno za Europom. Na dosad 5 odigranih FIFA CLUB World Cup-ova 3 puta su slavili klubovi iz Južne Amerike (Corinthias, Sao Paulo, Internacional), a 2 puta Europljani (Milan i Man Utd). Trenutno natjecanje uključuje 38 klubova (26 izravno ulaze u Group stage, a 12 ostalih igraju jedno pretkolo). CONMEBOL-ove federacije su ovih 36 mjesta podijelile na način da po 5 klubova daju Argentina i Brazil, po 3 kluba Bolivija, Kolumbija, Urugvaj, Paragvaj, Čile, Ekvador, Venezuela i Peru te još 3 kluba koji sudjeluju s pozivnicom (predstavnici Srednje Amerike, najčešće Meksika). Naravno, i proslogodišnji podjednik ima izravan nastup. Gledano kroz povijest, još od 1960 kad je pokrenuto ovo natjecanje, najviše uspjeha imaju argentinski klubovi. Do sad su 22 kluba iz 7 različitih država osvajala trofej najboljeg kluba kontinenta. Najviše naslova ima argentinski Independiente (7 iz isto toliko finala), dok najviše odigranih finala ima Boca Junirs (9 finala od kojih je 6 završila pobjedom). Nakon njih slijedi urugvajski Penarol (5), te skupina klubova s 3 naslova – Sao Paulo (BRA), Olimpia (PAR), Nacional (URU) te Estudiantes de la Plata (ARG). U novije vrijeme je najuspješnija Boca koja ima već 4 naslova u 21. stoljeću (2000, 2001, 2003 i 2007) te jedan poraz u finalu (2004. od kolumbijskog Once Caldasa). Najnesretnijim klubom sigurno možemo proglasiti Americu de Cali iz Kolumbije sa 4 poraza iz isto toliko odigranih finala. Naslov u ovogodišnjem natjecanju brani ekvadorski LDU Quito (pobjeda u finalu nakon jedanaesteraca protiv Fluminesea). Nakon pretkola se od natjecanja oprostio peterostruki pobjednik Penarol te meksička Pachuca. Sustav natjecanja je sličan kao i u „našoj“ Ligi prvaka (32 kluba podijeljena u 8 grupa) izuzev činjenice da klubovi ne odigravaju utakmice u isto vrijeme kao što je slučaj u Europi nego se jedno kolo odigra kroz tri dana. Trenutno su odigrana 2 kola, a u nekim grupama i prve utakmice 3. kola. U sljedećim postovima ćemo se više pozabavit ovogodišnjim rezultatima.

- 21:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

09.10.2008., četvrtak

Gdje je nestao "Selecao"?

Nogometna reprezentacija Brazila, najuspješnija nogometna momčad svih vremena s čak pet osvojenih World Cup naslova (1958, 1962, 1970, 1994, 2002) i jedina momčad koja je nastupala na svim Svjetskim prvenstvima, momčad za čiji sport govore: "The English invented it, the Brazilians perfected it", momčad koja je sinonim za oku ugodan i rezultatski uspješan nogomet postaje totalno neprepoznatljiva! Prošla su vremena kad je Brazil u svaku utakmicu ulazio kao favorit. Prošla su vremena kad je svaki iole zagriženiji pratitelj „bubamare“ znao sastav Brazila napamet. Nema više zvijezda. U najpoznatijoj i najpopularnijom svjetskoj sportskoj momčadi više nema zvijezda koje dominiraju svjetskim nogometom kao nekada. A počelo je davno...1950. na Maracani, na posljednoj utakmici Svjetskog prvensta održanog upravo u njihovom Brazilu protiv Urugvaja, u utakmici koja je odigrana pred najvećim brojem gledatelja u povijesti ove igre (199,854), utakmici u kojoj je Brazilu trebao remi da bi osvojio svoj prvi svjetski naslov – uslijedilo je veliko razočaranje: pobjeda Urugvaja 2:1 i naslov odnešen Selecau ispred nosa. Taj poraz je potresao nogometni Brazil a razočaranje se nastavilo i u Švicarskoj, na Svjetskom prvenstvu 1954 gdje je Brazil stigao samo do četvrtfinala. No, tada je uslijedilo Zlatno doba brazilskog nogometa, doba koje je obilježio vjerojatno najboji nogometaš svih vremena Pele. Svi znate tko je Pele ali znate li tko je Vicente Feola? Najtrofejniji i vjerojatno najbolji trener koji je ikad vodio ovu reprezentaciju. Čovjek koji je promijenio pristup kako igri tako i pristup općenito sportu kod Brazilskih nogometaša. Na početku natjecanja 1958. Švedskoj svojim je igračima dao popis 40 „zakona“ kojih su se morali držati uključujući nenošenje šešira ili kišobrana, pušenja dok su obučeni u službenu sportsku odjeću reprezentacije, zabranu razgovora s novinara osim u vrijeme koje je za to naznačeno. Danas je to sve normalno, ali tad je to bila inovacija kojoj su se drugi u početku smijali a kasnije su je ti isti morali prihvatiti. Tad je već bilo očito da rezultat dolazi najprije iz pristupa kako nogometu tako i sportu općenito. Također su bili prva momčad kojaje imala psihologa i stomatologa u liječničkom stožeru momčadi. Iako nisu bili prve zvijezde prije početka natjecanja, ovo ih je prvenstvo izbacilo kao buduće nosioce brazilske igre. Riječ je o Peleu i Garrinchi. Trener Feola ih je hrabro postavio u igru u odlučujućoj utakmici prvoga kruga protiv SSSR-a. Već nakon tri minute, kasnije nazvane "the greatest three minutes in the history of football" Brazil je vodio i na krilima odlične igre svoje dvije nove zvijezde pobijedio Sovjete a zatim se i prošetao do naslova Svjetskog prvaka, prvog koji je osvojila neka momčad izvan svog kontinenta. Dominacija nije prestala ni četiri godine nakon osvajanja naslova. Unatoč ozljedi Pelea, Brazil je ponovno pobijedio. Ponovno je dominantan bio prebrazi i prespretni Garrincha, čovjek koji je imao samo jednu manu: igrao je u vrijeme velikog Pelea. Inače bi on vjerojatno bio najbolji brazilski igrač, samim tim i najbolji svjetski igrač. Nakon političke krize u domovini uslijedila je loša igra (razloga je bilo previše) 1966. ali već 1970. Brazil osvaja svoj treći naslov i postaje prva svjetska momčad kojoj to uspijeva. To je bila momčad za pamćenje, momčad koju mnogi treneri i dan-danas spominju kao najbolju momčad svih vremena. Pele, Jairzinho, Tostao, Gerson, Carlos Alberto, Rivelino,Brito, Clodoaldo...i trener Mario Zagallo koji je ovim naslovom postao prvi nogometaš koji je naslov osvojio i kao igrač (1958) i kao trener (1970). Do sljedećeg naslova carioce su morale čekati pune 24 godine. Umirovljenje Pelea je ostavilo preveliki trag a igrači koji su tad bili na sceni kao Socrates, Zico, Falcao, Reinaldo nisu uspjeli ponoviti uspjeh svojih prethodnika. Tek početkom devedesetih na scenu stupa generacija koja je igrala na tragu Peleove. Momčad koju smo znali napamet čak i ako nismo bili u nogometu tako duboko kao neki drugi. Taffarel, Marcio Santos, Cafu, Dunga, Rai, Romario, Aldair, Branco, Bebeto, Jorgingo. Među prijavljenim igračima bio je i tada 17godišnji Ronaldo. Upravo taj Ronaldo je bio glavna zvijezda 4 godine poslije. Glavna zvijezda ali i glavna misterija prvenstva u kojem je Brazil izgubio finale od domaćina Francuske samo par sati nakon što je isti taj Ronaldo „navodno“ doživio živčani slom i epileptički napadaj. Ni to nije spriječilo trenera Parreiru da ga postavi u prvu postavu. Svi se sjećamo kako je odigrao. U Japanu i Južnoj Koreji carioce dolaze do svog petog naslova u povijesti. 3R su bili nogometno čudo, trojac koji je bilo nemoguće zaustaviti. 7 pobjeda u isto toliko nastupa, prezentacija napadačke igre kakvu nitko nije mogao braniti. Posljednji nastup i nesuspjeh 2006. godine donio je i oproštaj nekih zvijezda koje su bili simboli ove momčadi posljednjih 10tak godina. E sad dolazimo do pitanja iz naslova ovoga teksta. Gdje je nestao Brazil? Gdje su nestala poznata lica i imena koja su Brazil već desetljećima predstavljala u nogometnom svijetu? Možete li danas nabrojati prvu postavu ove (nekad) moćne reprezentacije? Brazil se danas muči u kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo no zahvaljujući principu na koji se održava to natjecanje zasigurno će nastupiti i na sljedećem World Cup-u. Njihovi su protivnici jednostavno preslabi da bi ih u tako dugačkom natjecanju mogli iznenaditi više puta. No, kad počne natjecanje s najboljim euro momčadima vidjet će se sve slabosti ove ekipe. Momčad koja je sastavljena od dobrih eurospkih igrač (dobrih, ne izvrsnih) ne prestavlja Brazil u onakvom svjetlu kakvom bi trebala. Nemam ništa protiv igrača tipa Luis Fabiano ili Baptista ali to nisu igrači koji su nosioci igre Brazila. Isto kao ni Maicon, Juan, Lucas, Luisao, Gilberto, Kleber, Mineiro, Josue, Elano, V.Love ili Jo. No to su danas standardni igrači. Osim Kake (koji po meni jest jedan od 5 najboljih na svijetu već dvije godine zaredom,ali nema tu prepoznatljivost i drskost kao C.Ronaldo i Messi, nekad Ronaldinho ili sutra Aguero) te Ronaldinha i Adriana čija igra opet ovisi o mnogo faktora, Brazil danas nema zvijezdu. Lucio? Dani Alves? Diego? Robinho? Ma kakvi.

- 01:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.10.2008., subota

Sunderland - Arsenal

O Arsenalu svi već sve znate. Ekspanzija navijačkog puka naklonjenog Topnicima dosegla je u Hrvatskoj vrhunac kada je za ovaj Londonski klub potpisao naš Eduardo Da Silva. I prije je Arsenal imao puno hrvatskih navijača, ljudi koji volje dobar i lepršav nogomet kakav najčešće prikazuje Arsenalova momčad. Ali, što reći o Sunderlandu, momčadi o kojoj prosječan poznavatelj nogometnih prilika baš i ne zna previše. Za razliku od Arsenala koji je ove sezone potrošio na pojačanja 23 milijuna eura od čega su Nasri i Ramsey (Aaron Ramsey, dečko o kojem će se puno čuti za koju godinu s obzirom da je tek 17 godišnjak, a plaćen je Cardiff Cityu 6,4 mil €) koštali 22 milijuna Sunderland je na pojačanja potrošio preko 40 milijuna eura ne računajući posudbu Djibrill Cissea iz OM. Dovedeni su iz Tottenhama Chimbonda, Tainio, Malbranque, McCartney i mlađi Ferdindand iz West Hama, odlični napadači Diouf i Irac Healy te već spomenuti Cisse iz Marseillea na jednogodišnju posudbu. S obzirom da nisu izgubili niti jednog prevažnog igrača iz prošle sezone mora se priznati da im rezultati baš i ne odgovaraju jakosti momčadi. Iz šest odigranih kola imaju samo 7 bodova, no s ovakvom momčadi i iznimno talentirnim trenerom kakav je Roy Keane, bivši veznjak Man Utd, ne sumnjam u bolje igra i rezultate ovoga kluba. No, liga je jaka a i duga pa nemojmo odmah suditi. Gordon 6 – Chimbodna 6, Ferdinand 6, Collins 7, McCartney 6 – Malbranque 6 (Chopra -), Whitehead 6, Yorke 7 (Leadbitter -), Reid 7, Richardson 6 – Cisse 6 (Murphy -) Almunia 6 – Sagna 6, Toure 7, Gallas 6, Clichy 6 – Song 5 (Vela -), Denilson 5 (Nasri 5), Fabregas 7 – Walcott 6 (Bendtner 6), V.Persie 6, Adebayor 6 1-0 Leadbitter 1-1 Fabregas Naravno da je Arsenal u ovu utakmicu ušao kao favorit. Ali biti favorit na papiru i na terenu nije isto. Odlično je mladi i neiskusni domaći trener, ali iznimno iskusni bivši igrač, Roy Keane postavio igru protiv Arsenala. Četiri iznimno pouzdana igrača u zadnjoj liniji pri čemu je jedan od njih, desni bek Chimbonda bio i napadački aktivan, zatim iznimno pokretljiva sredina terena koju su predvodili danas odlični Reid i veteran Yorke, nekad napadač Man Utd ali danas, u 37oj godini, odlični iskusni igrač sredine terena. U napadu usamljen (možda je i to razlog slabije igre) Cisse ali dosta aktivan, pogotovo kad su mu se priključivali suigrači s krila ili iz sredine terena. Arsenal je postavio svoju standardnu formaciju, 4-5-1 s prijelazom u 4-3-3 pri čemu je najslabiji dio bio u sredini terenu, srcu momčadi. Nažalost po njih, Denilson i Song nisu najbolje odigrali a Fabregas nije uspio pokriti sve nedostatke ove dvojice. Song, iznimno čvrst i jak igrač, izgledom podsjeća na Chelsejevog Obi Mikela, ali tehnikom nažalost ne. Solidan zadnji vezni igrač, ali u ovakvoj momčadi s ovakvim načinom igre to je igrač koji usporava protok lopte. Denilson je pak, iznimno dobar tehničar, no danas nije bio u svom elementu. Kao i svi njegovi suigrači, mlad je i iznimno podložan oscilacijama u igri što se danas osjetilo. Ni bekovi danas nisu bili iznimno raspoloženi, nedostajalo je proboja i dupliranja po krilima Arsenalovih igrača čemu je možda i uzrok dosta defenzivnija nego inače igra Malbranqua i Richardsona. A kad u Arsenalu nema brzog protoka lopte, tad ni napadači ne mogu doći do izražaja. S druge strane, sve slabosti Arsenalove momčadi iskoristili su brzi i vižljasti vezni igrači domaće momčadi. Dok je Arsenal pasivno dominirao posjedom lopte, Sunderland je u trenutcima posjeda bio iznimno aktivan, kroz polukontreje vrlo brzo i okomito otvarao prostor u čemu su prednjačili Reid i Whitehead. Jedna misao za kraj. O Arsenalu. S obzirom da su jedan od najboljih klubova na svijetu zadnjih godina, s obzirom da su u vrhu svih natjecanja već godinama a ništa ne osvajaju mogli bi se i malo zapitati ima li smisla ta njihova politika forsiranja mladih igrača. Zašto vam cijela momčad (izuzev 1-2 igrača) mora biti puna mladih dvadesetgodišnjaka. Oni su svi super igrači, ali to su igrači za jednu utakmicu. Takvi igrači imaju enormno velike oscilacije u igri (Walcott npr.), od veličanstvenih pa do očajnih. Europski nogomet kakav je danas je nemilosrdan za takve momčadi kojekad tad moraju upasti u crnu rupu, moraju doživjeti par poraza kroz sezonu u malim utakmicama a svi znamo da se na takvim utakmicama prvenstva osvajaju i gube. Liverpool, Man Utd, Chelsea i slični klubovi ne gube takve utakmice. Možda zato uzimaju naslove? Dokad će trajati Wengerova bolest forsiranja pretjerano velikog broja mladih igrača? Zašto ne uložiti jedne sezone u dva ili tri stabilna i iskusna igrača koja mogu donijeti prevagu u ovakvim utakmicama? Zašto gubiti toliko bodova samo na račun neiskustva, na račun sazrijevanja? Najljepši potez utakmice: Pogodak Leadbittera za vodstvo domaćih. U prvim dodirima s loptom ovaj mladi veznjak je odlično opalio s ruba šesnaesterca i pogodio neobranjivo za Almuniu. Što je odlučilo: Neprepoznatljiva igra Arsenalovog veznog reda, neambiciozna da tako kažem. Sunderland dosta zatvoren ali i pokretan, no cijena toga je bila preslabi napad. No, ipak su sretno i spretno došli do vodstva. Nažalost po njih, nisu uspjeli izdržati do kraja. Igrač utakmice: Reid Ocjena utakmice: 6

- 18:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #

24.09.2008., srijeda

10 najboljih europskih liga

Možda niste znali ali 10 liga koje su navedene s lijeve strane ovog teksta su 10 najjačih, najkvalitetnijih liga u Europi u posljednjih 5 godina. Redoslijed nije slučajan, upravo po tom reduslijedu su poredane najbolje europske lige. Naravno, redoslijed je dobiven pomoću rezultata klubova iz dotičnih liga u vremenskom periodu proteklim 5 godina. U obzir su uzeti samo rezultati postignuti u euro kupovima, dakle u Ligi prvaka i UEFA Cup natjecanju. Pokušat ćemo iz tjedna u tjedan pratiti stanje na ljestvicama ovih lige koje su uglavnom sve tek počele izuzev Ruske lige koja je pri kraju (još 8 kola) i koja će dati prvog poznatog predstavnika u Ligi prvaka za sezonu 2009/2010. Ne iznenađuje vrh ljestvice jer znamo kako je kvalitetna Engleska liga i kakvi klubovi (igrači) nastupaju u njoj. Španjolci jedini uspijevaju držati korak s Premiershipom, dok su Talijani zadnjih godina imali crnu rupu zbog lošijih rezultat svojih predstavnika (veliku ulogu u tom je imalo i neigranje Juventusa u Europi). Njemačka i Francuska su stabilne lige, to brzo će pasti za jedno mjesto jer iza njih se nalazi prebogata Ruska liga koja napreduje iz godine u godinu. Iznenađenje, samo za neke, su i Rumunji koji konstantno imaju solidne rezultate u Europi, i to ne sa samo jednim klubom nego s njih 3-4. Slijedi izjednačen dio ljestvice, promjenljiv svake godine uslijed različito uspješnih rezultata predstavnika država kao što su Nizozemska, Portugal, Ukrajina, Turska, Škotska, Švicarska.

- 13:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

20.09.2008., subota

West Ham - Newcastle

Na otvaranju Premiershipa (za hrvatske gledatelje) gledali smo dvoboj West Hama na čijoj je klupi debi imao bivši talijanski reprezentativac i bivši igrač Chelsea Gianfranco Zola te momčadi Newcastlea. Nije to bila toliko kvalitetna koliko borbena i žustra utakmica, kao i većina ostalih utakmica Premiershipa. Green 7 – Faubert 6, Upson 7, Neill 6, Ilunga 7 – Behrami 6, Noble 6, Parker 7 (Mullins -), Etherington 7 (Boa Morte 6) – C.Cole 6 (Sears - ), Di Michele 7 Given 6 – Edgar 5 (Bassong 6), Coloccini 6, S.Taylor 5, N'Zogbia 5 – Geremi 6, Cacapa 5 (Gonzales -), Butt 5, Duff 6 – Xisco 5, Owen 6 1-0 Di Michele 2-0 Di Michele 3-0 Etherington 3-1 Owen Domaćini su preuzeli laganu inicijativu u veznom redu ponajprije zahvaljujući bržim i spretnijim Parkeru i Nobleu koji su uvijek bili prije gostujućih veznih igrača na lopti. Tu su najviše zakazali Butt i Cacapa kojemu igra na zadnjem veznom nije najbolje odgovarala, po meni je taj igrač bolji na stoperskoj poziciji. No, igra kako ju je postavio Chris Hughton (privremena zamjena za Kevina Keagana) na klupi gostiju (Cacapa u veznom redu a Geremi na krilu – iako su ta oba igrača iskoristivija u zadnjem redu obrane) nagovještavala je da će Newcastle priliku tražiti iz protuudara a ne da želi zauzeti središnjicu igra. U Newcasleu su jedino Duff i Geremi i pokušavali nešto jer je središnja vezna linija i obrana Čekićara bila neprelazna. Duff nije iskoristio najslabiju kariku West Hamove momčadi danas, desni bok na kojem su igrali Faubert i Behrami. N'Zogbia koji je igrao lijevog beka nije previše pomogao Duffu iako je bilo očito da je to jedina pozicija na kojoj su gosti mogli računat na „nešto više“. S druge strane domaće obrane bio je Kongoanac Ilunga, po meni ponajbolji igrač utakmice. Neprelazan u obrani, nekoliko puta se odlično pridodavao u napadačke akcije po desnom krilu gdje je s Etheringtonom pravio ogromne probleme gostima. Također smo mogli zapaziti i dvije-tri odlične dubinske lopte za Di Michele. No, ipak je igrač utakmice Talijan Di Michele zbog dva gola i asistencije za treći. Iako je prvi zabio sretno, drugi zahvaljujući S.Tayloru ipak je na semaforu dva puta bilo njegovo ime i to je sasvim dovoljno za prvo ime današnje utakmice. Napad gostiju je bio sterilan, neprepoznatljiv. Pojačanje Xisco, a pogotovo Owen su igrači koji svojom kvalitetom trebaju stvoriti višak ali jučer to nisu uspjevali. Jedino kod pogotka Owena gdje je povremeni engleski reprezentativac lijepo izbacio Australca Neilla i još ljepše pogodio kut Greenovog gola. Premalo kretanja, dva središnja vezna su bila predaleko od napadača, dva krilna igrača previše sa strana tako da je ostajala prevelika rupa u sredini koju su domaćini odlično koristili. Upravo zbog toga je izgledalo da su domaćini odigrali jako dobro iako su ustvari gosti ostavili tu previše prostora koji su Čekićari jednostavno iskoristili. U nastavku se malo promijenila situacija kad su crno-bijeli stisli u sredini terena što je odma rezultiralo preuzimanjem inicijative i stvaranjem nekoliko prilika. Najljepši potez utakmice: Michael Owen, dribling i udarac za počasni pogodak za Newcastle. Nažalost, to je bio jedini bljesak ovog vrhunskog napadača.Od igrača takvog kalibra se očekuje bolja partija. Što je odlučilo: Jako loša igra gostujuće obrambene linije što je spretni Di Michele iskoristio. Igrač utakmice: Di Michele Ocjena utakmice: 6

- 16:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.09.2008., srijeda

Premiership na RTL-u!

Za početak jedna pohvala, meni ne preomiljenoj televizijskoj redakciji. Svaka čast RTL Televiziji na kupljenim pravima za ovu i sljedeću sezonu trenutno najbolje svjetske nogometne lige, Premiershipa. Moramo biti pošteni pa istaknuti da je RTL otkupio paket utakmica koje se igraju u 16h subotom a to najčešće nisu utakmice u kojima se sudaraju najbolji otočki klubovi. No, liga u kojoj igraju prvak Europe Man Utd, super jaki Chelsea, Liverpool, uvijek opasni i zanimljivi Arsenal s našim Eduardom, „najbogatiji“ klub na svijetu Man City, pa Tottenham s hrvatskim dvojcem Modrić i Ćorluka, meni posebno draga Aston Villa, Kranjčarov Portsmouth i ostali oslični sastavi teško da može ponuditi lošu utakmicu. Premierhip je stigao do 5.kola ili kako Englezi vole reći, week 5. Rezultati su zasad očekivani, uz malo lošiji start prošlogodišnjag prvaka Manchester Uniteda te pogotovo slab start momčadi koja je ove godine mnogo najavljivala, Tottenhama. Španjolski stručnjak na klupi Tottenhama, Juande Ramos još uvijek nije uspio posložiti sve kockice kako on to želi, rezultat je samo jedan bod u prve četiri utakmice. Na vrhu su zasad bez poraza, Chelsea i Liverpool sa 10, te Arsenal sa 9 bodova. Kao što sam već rekao, subota u 16h ne donosi najbolje utakmice tjedna pa tako ni ovoga tjedna kad ćemo gledati susret West Ham – Newcastle. Inače, derbi kola se igra u nedjelju, sastaju se u reprizi prošlogodišnjeg finala Lige prvaka, Chelsea i Man Utd. Prema tome, uživajte u Premiershipu! Week 5: Sunderland - Middlesbrouh Blackburn - Fulham West Ham - Newcastle Liverpool - Stoke City Bolton - Arsenal WBA - Aston Villa Chelsea - Man Utd Hull City - Everton Man City - Portsmouth Tottenham - Wigan

- 16:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.